“Svi zainteresirani bi se trebali okupiti i kroz
razgovor utvrditi OCIGLEDNE alternative militaristickoj
politici uopce a narocito politici sirenja NATO saveza,”
apelira dr Oberg. “Prema izjavama predsednika Clintona i
drzavnog tajnika, Madelaine Albright, trenutni iskorak na
prosirenju koji ukljucuje Poljsku, Cesku i Madjarsku samo je
prvi u nizu. Zbog toga smatramo da je upravo sada trenutak
kada trebamo pripremiti i zastupati nove alternative
suprotstavljene nastavljanju ovog opasnog procesa. Buduce
sirenje NATO-a treba biti zaustavljeno,” izjavljuje direktor
TFF-a.
“NATO je bio i ostaje prilagodjen za vodjenje hladnog
rata. U samoj svojoj sustini, savez se nije niti najmanje
izmjenio. Ne smije se dozvoliti da NATO zauvjek predvodi i
monopolizira u pitanjima sigurnosti svjeta. Vojni prioriteti
kojima se on rukovodi, te osobito njegovo nuklearno
naoruzanje, cine NATO jednim od problema sa kojima se
covjecanstvo danas suocava a nikako ne instrumentom koji
treba iskoristiti za iznalazenje novih miroljubivih
postupaka pomocu kojih bi trebali olaksati prelazak u novo i
sasvim drugacije razdoblje.
Sirenje NATO-a predstavlja cistu glupost. Ono se
suprotstavlja svakoj viziji svijeta buducnosti u kom cemo
nauciti da se medjusobno suceljavamo kao civilizirane osobe,
da rjesavamo svoje sukobe putem pregovaranja i uz puno
medjusobno uvazavanje, u kom cemo svoje energije moci
posvjetiti demilitarizaciji, gradjanskom drustvu,
demokraciji, pravednosti, odrzivom ekonomskom razvitku i
miroljubivom suzivotu (koegzistenciji) uz razlicitosti.”
“Odluku da ce se NATO prosirivati Evropa je primila
potpuno nekriticki dok je u samim SAD kakva takva debata o
tome ipak bila povedena. Moramo se zapitati zbog cega su
predstavnici medija, strucnjaci iz oblasti sigurnosti pa i
sami mirovnjaci prestali da postavljaju elementarna pitanja
o tome ili da se izjasnjavaju protiv ove i ovakve
destabilizirajuce politike”, kaze dr Oberg i nastavlja:
“Iznenadjujuce se mali broj uvjerljivih razloga moze
navesti u prilog sirenju NATO saveza. Da bi se razumjelo
kako je takav projekt uopste prihvacen treba ga shvatiti kao
jos jedan u nizu proizvoda ponudjenih na slobodnom trzistu,
proizvod koji je kao takav (a da bi ga se lakse prodalo)
oslobodjen bilo kakvog objektivnog suda ili moralnih
razmatranja o samom sebi. Ukoliko je u njegov marketing
ulozeno dovoljno novaca i uz blagovremeno osiguranu i na
odgovarajuce nacine obradjenu (pozivanjem na strah s jedne i
narcisoidnost s druge strane) spremnost elita da ga podrze,
i ova se roba moze prodati. U suvremenom informatickom
drustvu ljudska glupost u kombinaciji sa pohlepom za novcem
i vlascu moze lako da se proda kao “mudrost” ili “drzavni
interes” cak i u tzv. demokracijama. Ovo je u sustini doista
prilicno uzasavajuce.”
“Imam zadovoljstvo da mogu sa vama podijeliti nize
navedene argumente PROTIV ovog prosirenja i protiv onih koja
bi mu trebala uslijediti. Vecina tih argumenata
iskristalizirana je kroz debatu, neke sam od njih postavio
sam. Mnostvo zabrinutih gradjana osjeca da nesto nije u
redu. Objavimo ovo glasno sa svih krovova. Neka nase najjace
“oruzje” budu kvalitetno razmisljanje, bolje ideje, etika,
suosjecanje i uspostava nase mreze – budimo neovisni
mislioci u ovom dobu pojacanja autoritarnosti koje koriste
slogan da ‘nema drugih alternativa’. No, gdje nema
alternativa ondje nema niti demokracije. Poticem sve
zainteresirane da se spojimo i razmotrimo neke OCIGLEDNE
alternative militaristickoj politici uopce a narocito
alternative politici prosirenja NATO saveza,” apelira Jan
Oberg.
46 RAZLOGA PROTIV SADASNJEG I BUDUCIH PROSIRENJA NATO Saveza
1. NATO jednostavno nema onoliko iskustva u ovladavanju
razlicitim konfliktima koliko ih imaju Ujedinjeni Narodi,
OESS ili brojne ne-vladine organizacije. NATO nije
osposobljen za nove izazove, sredstva kojima on raspolaze
definitivno predstavljaju arsenal iz nase proslosti.
Krajolik u kojem se dogadjaju post-hladnoratovska
sukobljavanja znacenje pridaje UN-u ili OESS-u a nikako ne
NATO-u koji je prije svega vojna organizacija.
2. Pristup ogromnim rezervama nafte koje leze u podrucju
Kaspijsko More / Kavkaz lako bi mogao biti skriveni cilj
ovog i buducih sirenja NATO-a. To takodjer objasnjava i
iskljucivanje i zatvaranje Rusije i Jugoslavije.
3. ” Pojacana stabilnost” i “unapredjena sigurnost”
magicni su obrasci koji se koriste da bi se ideja o
prosirenju prodala gradjanstvu. Medjutim, ovi pojmovi do
sada nisu nikakvom analizom operacionalizovani, tj. nije
receno sto bi konkretno trebalo uciniti da bi ih se
ostvarilo, niti je pak doista dokazano da bi vise
stabilnosti ili sigurnosti usledilo sa prosirenjem NATO-a
nego sto bi bio slucaj ako bi ono izostalo. Ovakva retorika
prolazi nezapazeno samo zato sto su i intelektualci i
novinari vecinom prestali da postavljaju ona prava,
odlucujuca pitanja.
4. Sigurnost bi danas trebala biti definirana nekim sirim
i obuhvatnijim terminima, takvima koji bi ukljucivali i
socijalno-ekonomske, kulturne i ekoloske dimenzije. Na taj
bi nacin alternativna defanzivna obrana, kako vojna tako i
civilna, samo dobila na znacenju. Sigurnost znaci efikasno
prevladavanje sukoba. Sirenje NATO-a pak, zasniva se na
sasvim zastarelom poimanju obrane.
5. Novonastale drzave poput Hrvatske, Bosne ili Gruzije –
a jednako tako i novo-nesvrstane drzave poput bivsih clanica
Varsavskog pakta – mogle bi postati pioniri novog obrambenog
koncepta, sigurnosti i vanjske politike da ih samo drugi
nisu vec odabrali da oponasaju odavno vec demodirane
obrambene i sigurnosne principe, one koje su dosad zastupali
igraci neuporedivo stariji i veci od njih (a u poredjenju sa
kojima ce njihov vlastiti vojni status zauvijek ostati drugo
ili cak trecerazredni).
6. Procjene troskova ovog prosirenja krecu se od nekoliko
milijardi dolara pa sve do nekoliko stotina milijardi dolara
samo tokom naredne decenije. Clanice NATO-a jos nisu
suglasne oko toga tko bi ove troskove trebao platiti. Sve
ukazuje na vec dobro poznato pravilo vojnih operacija: to ce
ispasti skupo, neuporedivo skuplje od svih “procjena”
nacinjenih u vrijeme kada je sama odluka bila donesena.
7. Troskovi – kako za one koji vec jesu u NATO-u tako i
za nove clanice – jesu veoma visoki. Svi govore o ekonomskoj
krizi. Trebali bismo se jos zapitati i koliko iznosi stavka
“Nepredvidjenih troskova”: tj. koliko bi socijalnih davanja,
gradjanskih ulaganja, kulturnih aktivnosti odgovarajuce
vlade mogle svom gradjanstvu priustiti u slucaju da ta
sredstva ne bi ulagale u vojsne svrhe?
8. Trosenje ogromnih iznosa na vojsku u periodu dok traje
ekonomska kriza sigurno ce dodatno osiromasiti slojeve koji
vec i jesu ogrozeni a i dodatno ce obogatiti elite,
zaostravajuci time vec postojece socijalne napetosti.
Klasnih podjela, takvih koje podsticu na pojavu sukoba, vec
ima sasvim dovoljno u cijeloj istocnoj Evropi.
9. Sirenje ce doprineti i pojacanoj americkoj moci u i
nad Evropom ( dok Evropa uopce, a Europska Unija posebno,
nikako ne uspjeva uskladiti i usaglasiti sopstveno
djelovanje. Izgleda da istocno-evropske vlade upravo na ovaj
nacin zele potvrditi sopstveno “pripadanje Zapadu” kad ih
vec EU ne moze primiti u svoje okrilje.
10. Niti jedna nacija ne raspolaze neogranicenim
resursima. Vise ulaganja u NATO neminovno ce znaciti manje
ulaganja u OESS, u EU a i u UN, te isto tako i manje
ulaganja u druge, ne-vojne sigurnosne mehanizme.
11. Neophodno je da NATO usvoji pravilo “nikako(ne(prvi”
za upotrebu svog nuklearenog oruzja i pre nego se bilo kakvo
njegovo prosirenje doista i dogodi.
12. Argumenti tipa “istocna Evropa to toliko zeli, pa
kako bi im se onda moglo odbiti?” jednostavno ne stoje.
Upravo je predsednik Clinton jos 1992. poceo prodavati ideju
o sirenju NATO-a. Disidenti sa istoka, ukljucujuci tu i
Lecha Valesu i Vaclava Havela, bili su tradicionalno
pacifisti i neutralisti; svoj su akcenat stavljali na
civilno drustvo, na kulturu i suradnju a nikako ne na
nuklearizam i militarizaciju te zasigurno ne na clanstvo u
NATO-u. Tj. barem dok oni sami nisu postali predstavnici
drzavne vlasti te dok im netko nije u uho spustio “clanstvo
u NATO-u”.
13. Dapace, zar NATO mora sirom i galantno otvarati svoja
vrata svakoj vladi (jasno ( ne niti Rusiji a ni Jugoslaviji)
koja izgleda spremna da nema vlastito misljenje o svojoj
sigurnosti a spremna je postati strankom, sticenikom velikog
bratsva sa zapada? Dali se od nas doista ocekuje da
povjerujemo kako gradjani koji su do sada samo mastali o
demokraciji i prosperitetu ne bi niti odabrali nesto drugo
samo da im je to drugo uopce ponudjeno kao alternativa
suprotstavljena sirenju NATO-a?
14. Sudeci prema otvorenom stavu Washingtona, ovo je samo
prvo prosirenje u nizu.
15. Tvrdnje kako ne postoje alternative sirenju NATO-a
svjedoci jedino o posvemasnjem intelektualnom siromastvu
ili, jos gore, o autoritarnom svjetonazoru (pogledu na
svijet). Jedna od bitnih osobina svake demokracije jeste
postojanje vise od jedne mogucnosti – te dakako, mogucnost
javnog razgovora o njima.
16. Da je u drzavama, novim clanicama saveza, njihovom
gradjanstvu predocena tocna informacija o dvije stvari: a) o
vjerovatnoj realnoj cijeni te o mogucim uzgrednim troskovima
kao i b) da ce nadalje biti, u slucaju najgoreg, “branjeni”
i nuklearnim naoruzanjem, vjerojatno je da ovakva politika
ne bi dobila bas previse javne podrske.
17. Vjeruje se da troskovi Rusije za naoruzanje iznose
oko 10% onih koje izdvajaju SAD, a u popredjenju sa ukupnim
izdvajanjima svih clanica NATO-a zajedno, procentualno su
jos i manji. Ocito je da vojna prijetnja nikako ne moze biti
motiv koji bi posluzio da opravda sirenje NATO-a.
18. Mozemo se zapitati hoce li svijet ikada postici da se
provede razoruzanje ukoliko kao preovladjujuci opstaje
slijedeci nacin razmisljanja: “Kad nam se prijeti moramo
svoju vojsku ojacati; kada nam se ne prijeti vojsku takodjer
moramo jacati jer bi nam se u protivnom u buducnosti mogla
dogoditi prijetnja”?
19. Nijedna nacija nije toliko propatila niti je u ovom
stoljecu bila toliko ponizavana kao Rusija. Pomislite samo
na oba svjetska rata, na Staljinov teror, na nesposobnost
komunisticke privrede. Za sve sto se u Gorbacovljevo doba
dogodilo na planu otvaranja prema zapadu (a istovremeno je
bilo i preduslov za unutarnje reforme) Sovjetski Savez (
Rusija nisu nagradjeni nicim osim praznim obecanjima.
Sagledano iz povjesne perspektive a vidjeno iz Rusije,
sirenje NATO-a i ne predstavlja nista drugo nego provokaciju
( “najsudbonosniju gresku americke politike u citavom
post-hladnoratovskom periodu” kako je izjavio George
Kennan.
20. Rusija nikada nece postati punopravna clanica, njeno
se drustvo niti ne predvidja.
21. Ovo sirenje ce vjerojatno stimulirati medjusobna
priblizavanja na liniji Rusija / Kina / Azija.
22. Sa prosirenjem ce se vjerojatno i fronta
sukobljavanja ‘katolicko-protestantsko’ nasuprot
‘pravoslavnog’ dodatno zaostriti.
23. Vjerojatne buduce clanice su zemlje bivseg Varsavskog
pakta ili neke druge, poput Slovenije, a koje se opet svaka
za sebe osjecaju antagoniziranima prema Rusiji. Na taj se
nacin novo sirenje NATO-a iz Rusije moze drugacije sagledati
i kao pripajanje drzava koje su njeni potencijalni buduci
neprijatelji.
24. Koliko ce se god pojacavati uloga NATO-a kao
mirotvorca, ista ce uloga UN-a istovremeno neminovno
slabiti. Ujedinjeni Narodi ( namjerno oslabljeni politikom
SAD-a tijekom minulih godina ( biti ce prinudjeni da svoj
autoritet, kompetencije, svoje steceno ime i ulogu koju
imaju kao organizacija svjetske zajednice, predaju elitnoj
interesnoj grupaciji kojoj ce biti dozvoljeno da krsi
Povjelju dok ce UN-u preostati da provodi misije nad kojima
u biti i nece imati punu kontrolu. Malo po malo, skracenica
“UN” ce dobijati novi smisao: “Ujedinjeni NATO-i”.
25. Posto ce razgranicenje medju drzavama clanicama
NATO-a i onima koje to (jos) nisu, postajati sve maglovitije
i neodredjenije, to ce i svaka van-teritorijalne akcija
NATO-a postajati utoliko “prirodnija” i prihvatljivija.
26. Reforma samog NATO-a ce ovako duze potrajati;
ukljucivanje novih clanica bi moglo cak i oslabiti sam savez
te izazvati niz sukoba oko raspodjele troskova i rasporeda
snaga (ovlasti) unutar njega.
27. Kako sada stvari stoje, nece doci do novog
rasporedjivanja nuklearnog naoruzanja. No sto ce u tom
smislu donijeti buducnost? Ovime Rusija moze jedino biti
stimulirana da svoj nuklearni arsenal i dalje
unapredjuje.
28. Ratificiranje odluka od strane trenutacnih clanica
NATO-a moze izazvati podjele u savezu koje bi lako mogle
koincidirati sa trenutkom odluke o ostajanju ili povlacenju
trupa iz Bosne. Doista, tko ce platiti te sve racune? A tko
to ima moc da natjera druge vlade, ili drugacije receno,
njihove poreske obveznike, da plate te racune?
29. Argument tipa “pogledajte Bosnu” je takodjer
krivotvoren. Rusi ni u njoj nisu ravnopravni; Dayton ne
predstavlja mirovni ugovor vec samo kompleksni sporazum o
prekidu vatre. Iz njega nece proizaci jedinstvena drzava
kroz dobrovoljni pristanak njenih drzavotvornih clanica –
konstituenata. NATO/SFOR i ostali trenutno tvore autoritarnu
protektoratu slicnu misiju koja daleko nadmasuje sve sto je
Ugovor iz Daytona predvidjeo, dok u isto vrijeme niti jedan
od sukoba koji i jesu odvukli ovu zemlju u katastrofu jos
nije razrjesen. NATO je stupio na pozornicu u zavrsnici svih
gresaka koje su nacinili Zapadni akteri, Evropska Unija i
narocito SAD, u pokusajima da se ovaj sukob prevlada, sve od
1991. Upravo je Bosna upotrebljena da bi se spasio NATO, te
da bi mu se priskrbio novi razlog vlastitog postojanja
(raison d’ etre) u trenutku u kojem mu je prethodni
uzdrman.
30. Analizirajmo koje su to opasnosti koje danas prijete
Evropi i ljudskoj civilizaciji u opste? Odgovor ukljucuje
unistavanje okolisa (degradaciju zivotne sredine),
pretjeranu eksploatacija prorodnih bogatstava,
socijalno-ekonomsku krizu, otudjenje, terorizam, financijske
lomove, brojne globalne nejednakosti, siromastvo, droge.
Niti jedna od navedenih opasnosti ne moze se otkloniti
uporabom NATO-ovih vojno-orijentiranih obrambenih snaga ili
sigurnosnih politika (nacela) pa tako niti njegovo sirenje
ne moze ni najmanje doprinijeti u ovom smislu.
31. Dodatnu prijetnju svjetskom miru predstavljaju i
nuklearno naoruzanje i sva druga oruzja za masovno
unistavanje. Nikakav razlog ne moze opravdati njihovu
upotrebu. U prilog svemu do sada vec recenom, svjedoci smo i
opadanja kontrole nad nuklearnim tehnologijama i fisionim
materijalima. Sirenje NATO-a ne samo da ne pojacava
legitimitet ovakvih moralno nebranjivih kretanja, vec im ga
ono, samo po sebi, upravo oduzima.
32. Prosirenje NATO-a ce samo po sebi nuzno povecati
prodaju naoruzanja i vojnih tehnologija sa oznakama ‘Made in
USA’. Nove ce clanice vjerojatno teziti da pribave americku
tehnologiju. Na taj ce se nacin evropski proizvodjaci oruzja
suociti sa dodatno pojacanom konkurencijom iz SAD. Da bi joj
parirali oni ce se udruzivati u sve vece i jace koncerne
koje ce onda biti sve teze i teze politicki
kontrolirati.
33. Njemacka i Velika Britanija su vazne zemlje domacini
za baze SAD-a, kako za ratne operacije, tako i za
mirnodopske “humanitarne intervencije” te za operacije
ocuvanje mira, tzv. ‘peacekeeping’ misije. Ova cinjenica
samo moze doprinijeti podjelama unutar EU-a te dalje
narusiti njihov – ionako sasvim nerealan – plan da
“progovore jednim glasom” o pitanjima koja se ticu
sigurnosti i medjunarodne politike.
34. Ukoliko doista kod istocnih Evropljana postoji tako
izrazena zelja da postignu i dokazu svoje pripadanje
“Zapadu”, zar je onda zapadna Evropa toliko intelektualno,
kulturno i privredno siromasna da im ne moze ponuditi nista
drugo osim militariziranog “Zapadnjastva”? Zasigurno postoje
i bolji nacini kojima im se moze pomoci da razviju vlastite
identitete.
35. Zemlje koje to ne zele, ili pak zele ali jos uvijek
nisu ukljucene, sirenje NATO-a stavlja u tezak polozaj; lako
je moguce da ce se one sada a i ubuduce osjecati jos
nesigurnijima.
36. Uspostavljenu vojnu ravnotezu konvencionalnih snaga
nova clanstava mogu samo poremetiti.
37. Integracija (usaglasavanje) mentaliteta, obrazovanja,
unutarnje operativne efikasnosti i jezika unutar NATO-a biva
sve teza sa prijemom svake nove clanice.
38. Ministar vanjskih poslova Ceske Republike vec je
izjavio kako je njegova zemlja spremna da prihvati i
nuklearne projektile.
39. Madjarska, nova clanica, cak i nema zajednicku
granicu sa bilo kojom drugom clanicom NATO-a.
40. Madjarska i Slovacka imaju vazne i velike a jos
uvijek nerazrjesene probleme.
41. Balticke drzave permanentno imaju burne, nerjesene
odnose sa Rusijom; tako ce “novi NATO” biti shvacen kao
potpuno “anti-ruski ( mnogo vise nego da su u clanstvo
primljene na pr. Finska ili Svedska.”
42. Zbog sirenja NATO-a Rusija bi mogla odbiti
ratificirati START 2. Sirenje NATO-a ce nuzno dati snagu
militaristickim, nacionalistickim i drugim nazadnim
krugovima u samoj Rusiji.
43. Rusija dobija dodatni razlog u prilog vlastitog
nuklearnog naoruzavanja, cime uostalom jedino i moze
kompenzirati ogromnu premoc NATO-a u konvencionalnom oruzju.
Na upravo takav nacin, ukoliko bas i nemate neprijatelja,
uvek mozete jednog sami sebi proizvesti.
44. Bivsa Istocna Njemacka je ne-nuklearna zona; zona
oslobodjena nuklearnog naoruzanja je trebala jos obuhvatiti
i sve novopridosle zemlje plus Ukrajinu i Belorusiju. Uz
sirenje NATO-a to ce doista biti tesko izvedivo. Brojni
mirovni prijedlozi i alternative te ranije ugovarani
sigurnosni aranzmani izgledati ce “manje realni” nakon
prosirenja NATO-a.
45. Razlicitosti i pluralizam mogu samo doprinositi
sigurnosti i opstanku. Nasuprot tome,sirenje NATO-a samo
prisiljava sve vise i vise zemalja da pocnu razmisljati na
isti nacin, tj. ili da nemaju vlastito neovisno misljenje
ili da misle jednako kao i velika sila (velike sile).
46. Sto ce vise clanica buti ukljuceno u buducnosti to ce
ostalima postajati teze da ostanu vani. “Pripadnost stadu”
ce veoma brzo postati maksima za sve male i neutralne
zemlje. Pojacano stremljenje (cak i) Svedske u pravcu de
facto clanstva u NATO-u, dodatno ukazuje na to u kom pravcu
vjetrovi pusu.
